Slightly insane

b = blank oliti praznina
n = prelazak u novi red.

manični popizditis
depresija
sjeta
..............



necjerojatno!!
ovaj blog tulavi ne može ispisati znak "backslash". koji idiotizam

što je danas šugav dan. stvarno, to nije za vjerovat. baš mi se nič neda. cijeli dan sam sjedim tu u sobi i igram jebene igrice i gledam videe na jebenom youtubeu. opet sam gledo ovaj isječak. kako je meni to smiješno. smiješna mi je svaka Sanaderova epizoda na youtubeu. sad slušam kak Stanković pere onog Jandrokovića. ajme, imbecila. ma, neda mi se to slušat. sad sam prebacio na nešt drugo. jadno. u petak je u pubu koncert. sviraju Inkognito i Woof. cijela ta pizdarija počinje u 21:30, iliti po naški u pola deset. mogli bi vi iz Inkognita napisat prokleti post o tome, tj, obavjestit raju. živciraju me ovi smajlići u blogeditoru. :) nije :) nego je , ma, jadno, nič ne valjaju. gledam malo, na teveu je neki dan bilo da se europska unija protivi akciji kupujmo hrvatsko, jer, kao, to onda stavlja europske proizvode u podređen položaj. e, kak ih nemog slušat, ni gledat. ni nič. tak me sekiraju sve te neke pizdarije koje me nebi trebale sekirat. neki dan, tj, u prošli petak, kad sam išo kući iz zagreba, sa stanice kolodvorske odvode pajkani neke dvije ciganke. imale su neki naramak na leđima. nisam siguran jesu li sam prosjačile il su prodavale onaj veš od po dvaest kuna. jednom sam čak došo u napast da ga kupim. al, prošla me napast za jednokratnim jaknama od dvaest kuna. rađe idem pojest burek :) jučer i danas nas je nekako malo na faksu. izgleda da je to sindrom prvog kolokvija :) kako ćemo padat, isuse bože. strah me malo toga. jebote, pa od dvjestotinjak ljudi što upišu prvu godinu, drugu upisuje možda devedeset, mislim, u roku, ono, iduće godine, cijelu. opako je na tom faksu. al, mislim ja da će to ić. dobro je što nemoraš baš sve znat, tak mi se barem čini. al dobro, neam pojma. idem u petak kuć. mislio sam da neć, al, idem vidit taj koncert. možd se čak i napti, neam pojma. Inkognito security will be there :), bar ja oć, a za machyja ne znam. e, jel to milana bila u onoj emisiji Uzmi ili ostavi? rekla mi jedna prijateljica (čiji identitet radi njene zaštite neću otkriti :) ) da je bila neka žena iz kapinaca il slatine il odakle li već pa da je Milana bila u pratnji. neam pojma. vidit ću. ma, neam ja pojma. neam ja pojma nič, izgleda. mrzim kad se stvari događaju same od sebe. mrzim kad ne mogu utjecati na njih, kad se sve odvija samo od sebe, van kontrole. ne volim to. faks mi je pun dalmatinaca. od nas pedesetak u grupi, petnaestak posto nas zna igrat belu prokletu. nevjerojatno, svi samo briškule i trešete. ma, neam ja nič protiv njih. dobri su oni, kad oće bit :) ma, dobri su svi tamo. od stu doša do profesora. svi pristupačni, oće ti pomoć kad ih trebaš, sam treba pitat. jučer sam dobio onaj mejl retardirani o klaunu i o ubojstvu u jedanaest i petnaest. pa ja ne znam, stvarno, jel to iko popušio!!! eto, preživio sam već drugih 23 i nešto. jebote, već je pola dvanajst. nemog vjerovat!! kakve gluposti pišem, nije za vjerovat. ne znam, sve je nekak nabacano, zbrkano, čudno. čini mi se da se polako gubimo, pod "mi" mislim na onaj slavni 4,a. nekak, udaljujemo se, al ono, jako. mislim, to je sasvim normalno, al, jebiga. svako je ošo nekud, svako ima neke svoje nove idiote s kojima se zajebava, karta belu, dosađuje, ždere, sve to. u petak je krampus party u Saloonu. piše na onom listiću još "speank me". lol to speank me je između krampus i party. krampus "speank me" party. dobiš šibu na ulazu. daš dvajest kuna i dobiš bon za pivo. treba sam poslat poruku na neki broj moba i ime će ti bit na popisu. mislim, treba poslat ime i prezime, pa te oni uvrste na popis. lol, danas sam sve na faksu ispitivo dal će ić sa mnom na speank me party. al, svi rekli ne :(. jel hoće neko od vas ić sa mnom na speank me party?;) a šit, zaboravio sam, u petak sam na inkognito i vufu u pubu. a mislio sam ostat još ovaj vikend. al neć. kupio sam one maramice za čistit ekran na laptopu. čerdest kuna njih sto komada. nije to baš ni malo. al, dobre su, sad napokon vidim da mi monitor ima više nijansi bijele boje od jedne, sivkaste :) i nema više onih točkica na slovima di ih nebi trebalo bit :) fale mi neki šupci iz razreda, nemog vjerovat da to uopće pišem, al, tak je. najviše mi ide na živce kad neki od vas prođu, onak, pozdrave kad nas vide u gradu, i, i prođu. pa jebemu mater!! to nije u redu, stvarno nije. nadam se da će u petak što više ljudi bit u pubu. bilo bi to mnogo lepo. amo, svi na koncert, idemo pit, idemo nešt, neam pojma šta, al idemo napravti ko da se ovih prošlih par mjeseci nisu dogodila. ak niste planirali doć u slatinu ovaj vikend, dođite, dovraga. jebemu mater, ovi šupci sviraju te jebene gitare i bubnjeve, ošli na faks i još se trude održat taj bend u pogonu. mislim, znam ja da tomobricohodak to rade iz gušta, al, trebate doć udupe da vidite kak sviraju, da vidite njih. nemojte mi se retardirat i nedolazit, udupe i vi onda. jebo vas faks i jebali vas kolokviji ak nemošte jedan vikend doć na jedan koncert, koncert onih s kojima ste prijatelji četiri/dvanajst godina, ak ne to, onda bar poznanici. stvarno to nebi bilo u redu.


idem sad. post je malo nepregledan, malo je sve nabacano, al, jebiga. ostavljam vam ovaj poziv, svima koji ovo moje izdrkavanje pročitaju do petka, da dođete na taj koncert. (pošto Inkognito neće reklamirati i najavljivati svoje koncerte :@, neko mora :) ). eto, to sve od mene. vidimo se u petak

Vrijeme je za novi post. Mislim da je sad stvarno krajnji trenutak. Pa onda, eto me.



Dugo najavljivani i sa neopisivim uzbuđenjem iščekivani post Mišina poremećenog uma je na vidiku!!! Upravo ulazi u Vaš um s namjerom da Vam pobudi nebrojena pitanja.


Aha, tako dakle, niste ga željno iščekivali, nije ni najavljivan, pa da. Nisam nikom ni pričo nikad za svoj blog. Mal sam ga zapostavio. Il, kak bi rekli mi odavde, fakat sam ga zapostavioJ Živcira me ta riječ, al dobro, nema veze. Bole me leđa. Imam 50 kuna na iksici. Prijatelju iz Darovara, kolega sa faksa, zove se Marko, tj, mi ga zovemo Marko, on sebe ne zove nikak, tj, zove se Ja, il si možda govori Mi, ono, iz poštovanja prema samom sebi, il si kaže mi jer je podvojena ličnost, il, joj, zapetljo sam se. Sad mi se neda vraćat nazad i stavljat navodnike kod Ja, Mi i mi, pa bi ovo gore trebalo izgledati ovako nekako, „Ja“, „Mi“ i „mi“. Dobro, neda mise sad ni pisat šta je dalje ono išlo, između „Ja“ i „Mi“ i dalje do „mi“. E, al fakat sam se zapetljo. O čemu sam ono pričo? Napišite mi dole ak se sjećate o čemu ili o komu sam krenuo pričati? Mislim da se nećete baš sjećati o čemu se radilo. No dobro, sad kad smo apsolvirali da sam zakompliciro stvar najviše moguće, možem da nastavim sa pričom. Marko je mulac posijo svoju iksicu odma drugi dan nakon što ju je dobio. Inače, ko i svi „domaši“ imo čovjek lepo 950 kn na iksici il kolko to već imamo mi iz doma. Jednom je jeo na nju, i, izgubio ju negdi. I sad mu je stigla nazad, napokon. Ima 930 kn. moramo to ispraznit do četvrtka. Razmišljo sam da ovo ne objavim do četvrtka da me slučajno neko nebi žico za njegovu iksicu J al objavit ću to danas. I tak, da, počeo je faks, to niko normalno nije svjestan da je počeo, pa sad ja vama moram to još i reć kak je počeo. Ma….. upiso sam matematiku. Normalno, i to niko od vas pet šest što čita ovo kad se objavi nije znao pa sad vam moram reć. Dobro to tamo. Lepo znaš kako. Ima ženski, ima sve. Ide se u grad. Al, malo me trta, ili po književno, malo me strah, ili, po naški, nekad mi dođe da se userem kad vidim kakva sve sranja radimo, a još veći razlog za izazivanje odurnog i bolnog istovara mi je kad se sjetim da je ovo tek početak. Malo me je strah, to priznajem. Ono, možd nisam za to, možd je preteško i možd men nešt ne pukne u tu mutavu bundevu pa da onda sve to lepo se ne prođe. Ma…. San da neb bešt ne pukne u glavu. Da se to rješti. Mislim. Pretpostavljam. Il da pretpostavim suprotno pa da dođem do kontradikcije J no dobro. Vrijeme će pokazat svoje.


Već neko vrijeme sam pokušavo napisat post, probo sam jedno tri četir puta, al, uvijek stanu misli nakon petog šestog retka u Wordu. Al, sad me dobro ide, već sam dost daleko doguro. Prije nisam imo misao u koju bi se zapetljo, pa bi sve izgledalo onako, jadno, usiljeno. Sad vald nije tolko jadno. Ne znam.

Nevjerojatno je kako ja uvijek naletim na neke „bogomoljke“. Jednom, kad sam išo na faks, ćopi me neka ženturača. Veli ona men, kao, njoj je kćerka bolesna, ima ona kamenac na bubregu. Ja onak njoj, žao mi fakat, stvarno mi dođe za plakat, love bi ti dao, da imam svoje, al ovo je od staraca mojih, pa nemre da bude tvoje. Nisam joj to reko. Došlo mi da ovo sad nadrljam, možd sam to trebo u stihove stavti, al, neda mise stiskat enter tam di bi trebalo sad. Normalno, žena mi nije rekla sam da joj je dijete bolesno neg da će me i Bogo blagoslovit. Ja njoj, onak, ma…. Gospođo, pa neće mene niko blagoslovit. Onda je krenla srat o tome kako On vidi sve i tako to. Pa je onda sa nevjerojatnim zgražanjem konstatirala da sam ja ateista. Jaooo, nedo Bog većeg zla, hehe, nedo Bog. Da se razumijemo, nisam ja sad baš ateista, neg me sam čisto boli kurac šta se „tam gore“ dešava. Al dobro, da se vratim temi bogomoljke. Pričam ja onak njoj nešt, ona meni, pitam ju ja zač ona tu lovu za lijek skuplja na ulici, a ne negdi u CK-u il tak nešt. Normalno, preskočila je odgovorit. Il je odgovorila sam je ja nisam registriro. I pitam ja nju na kraju krajeva, a kolko vama gospođo novaca treba? Reče ona meni, sto kuna. Nisam to previše njoj komentiro, pa neću ni sad. Al, jasno je šta čovjek, ili ja, na to može reći. Ne živcira mene to što ona mene tražila lovu, i svi drugi takvi prosjaci, nervira me što djele te proklete „Bog te blagoslovio“ svud uokolo. Ma nabiijeem te na blagoslov!! Ko si ti da kažeš kog će to svemoćno i svevideće biće mazit a koga gazit? Jednom me je neki, tu kod Vjesnika, bila noć, tražio lovu za burek. Veja i ja smo tada bili na bureku, taman došli iz Slatine, pa bili gladni malo. Dao sam liku lovu. Pito me jel imam za burek da mu dam, dao sam mu deset kuna jedanaest kolko već bilo love sitne. Ošo je u pekaru, uzo burek.

Kupio sam teve karticu za laptop. To je ono škrbavo prkno što se uturi u USB priključak i onda moš vatat programe. Al, problem ti se stvori kad si u prizemlju petog paviljona SD Cvjetnog naselja, pa ti malo i zgrade one okolne smetaju, pa nemoš baš puno toga uvatit. Jel zna ko di bi se dalo nabavti pojačalo ono nekako za tu antenu?? Tob valjalo imat. I da ne zaboravim, i tad, kad sam išo prema Jarunu na stanicu, sa sjevera iliti od Getroa onog velikog šta li to već je, normalno da sam opet naletio na neke bogomoljke. Nudile su mi da se pridružim nekoj njiovoj sekti. Dale mi neki plastični letak sa travom i cvjećem, i sa smješkom na licu su me pitale bih li ja volio živjeti u ovakvom sretnom svijetu. Reko sam da nebih. Sad, kad se sjetim toga, trebo sam im reć da sam alergičan na pelud (što i jesam, imam nalaze J). Odma su promjenile izraz lica, odma su se šćućunjile.


Sad sam osto bez teksta. Više nemam nekih inspiracija, iliti ideja, iliti, niti vodilja za koje bih se uvatio. Mislim, imam ja, mogob ja svašt tu napisat, al nemog ja tolko tipkat. I neda mise, naravno. Opasno sam se približio drugoj stranici teksta u Wordu. Dobro, ima tu i ovih proreda između odlomaka i sve to, al, neam pojma. Nešt bih htio sad za kraj pametnog napisat, al stvarno nemam nič pametnog na pameti. Uh, kolko pametnih riječi jednoj rečeniciJ i da, oće li ovi smajlići bit kak se spada kad se kopiraju u „blog editor“? neam pojma, sad ću vidit kad to objavim, pa javim u komentarima. Mislim, vi to sigurno nećete primjetiti pa vam moram ja govoriti jesu li smajlići dobro ispali ili nisu.


Kao što rekoh, ovaj post je pobudio brojna pitanja po vašim piksarama sad. Kao na primjer: pa zar je ovaj Mišo stvarno tolko skreno s uma? Čovječe, šta je tebi, stvarno? i sl…. al, ko da to bitno. Možd ovih minuta dvije čitanja nisu bile baš tolka pušiona i gubljenje vremena…….
Dobro, jesu. A šta sad!! A nič. Napisat komentar, jebiga

Jučer sam se obrijo. Dobro, sad je to već prekjučer. I ošišo sam se, da. Baš sam si sladak. Kad se pogledam imam osjećaj ko da mi neko biber u oči bacioSutra idem kod zubarke. Čovječe, pa to je već sutra. Ili možda ne idem. Bit će smak sivjeta večeras, jel vi to ne znate?! Otvorit će se u Cernu na međi Švice i Francuske crne rupe koje će nas sve progutat. Niste to znali?! Pa sram vas bilo, svih. Joj, sad mi je to jedina šansa da izbjegnem zubarku. Kako ona štedi na meni to nije za vjerovat. Nikad ja tam nisam dobio ni sprej onaj protiv bolova, ni niekciju ni plin, ništa!! Jooj, što me je strah…. Al dobro, proć će i to, valda. Onaj lik što u Orahovici istuko onog pjanduru što je djecu pokupio treba ić u zatvor. Nije ga zatuko do kraja. Dino Dvornik isto umro. Jel se predoziro il šta, neam pojma. A nije me previše ni briga. Imo je par dobrih pjesama koje su men bile dobre, i bio spaljen lik neki. Al popeo mi se na živce u onoj seriji na rtl-u što je bila. A isto gledam, i onaj Boris Novković, pa di je taj čovjek? Nigdje nikad ga nema, osim kad neko od pjevača umre. Jedva čekam da faks počne, valjda. Ne znam kak će to sve ispast, al valjd će bit dobro. Uvijek se sve na kraju svede na nulu. Negdje dobiješ, negdje izgubiš. Gledo sam one likove iz Normalnofobije. Isuse Bože! A ja mislio da je meni dosadno. To čovjek treba pogledat da bi shvatio kolko je on ustvari normalan. Šta likovi rade, strašno!! Al dobro, večeras će bit smak svita. Jel itko za da to sa mnom proslavi? Kupit ćmo vina, rakije, piva, šta god, gledat utakmicu kak naši praše njihove, i taman kad utakmica završi, otvorit će se velka crna rupa koja će nas progutat. I onda ćmo si moć čestitat smak svijeta. Sretan vam svima Smak svijeta!!


A ak ništ drugo, ja moram kod zubarke ujutro, pa će bar mi čvalje dezinficirane bit. U svakom slučaju dobivamo.

Danas sam se probudio. Ošli Veja i ja na otvaranje one škole, ko najveći geekovi, da. Bilo jadno. Petnaest političara i dva popa jedu govna. A dobro, štaš? To im poso je, valjda. Nije mi jasno zašt te popove skroz guraju nekud, da svete zgradu, ovo ono. I ja sam posvetio zgradu, tj WC sam posvetio. Moro sam. Kemal sinoć nije htio pjevat Dinamo. Dobro, sam je refren otpjevo, al nije to to. Ja se većć uživio, onak, lepo. Ošo sam danas kod zubarke svoje. Hodnik pun. Došo sam pred vrata. I stojim. I gledam po vratima da nađem negdi broj telefona, da ih mogu nazvat, i naručit se tak. Mislio sam uć unutra, al, nisam mogo. Da, pička sam, teška. Jako se bojim zubarke, to nije za vjerovat. Al moram jednom. Skino sam Pokemone, dvije sezone. Da, nisam normalan. Zanimljivo men to. Sad moram skint i Supermana, ne film, seriju crtanu. Neda mi se pravit mjesta na disku. Šta je pijani Superman? Hancock. (treba se smijati). Igram Hobo soccer, pokušavam ih pobjedit na hobo nivou. Al nemoš. Nikak. Neki dan sam u četir sata u noći, pustio Supermana da svira, stavio na ripit i igro. Zabio gol, i ja misla, možd ih imam sad. Al nemoš. Popušio tri jedan na kraju. Čorluka je prešo u Tottenham. Dobro da je. Al čudi me da su ga ovi tak brzo pustili iz kluba, nakon kolko to, jedne polusezone. Ovo sam našo na forum.hr.

Prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: "Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?" Odgovori Isus: "Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja."

Ovdje se radi o nekom citatu iz Biblije. Išli Isus i njegovi učenici i nabasali na nekog slijepog čovjeka. Dalje je ovaj citat. Raspizdilo me je ovo, al baš ono jako. Neć dalje komentirati.

Legendarne su ove Bitange i princeze. Sad idem igrat Hobo soccer. I skupljat snagu. Možda sutra ipak odem kod zubarke, i možda sutra uđem u njenu ordinaciju. Sutra je novi dan. Samo da ne sanjam noćašnji san. Baš je bio gadan. Ogavno. :(

Ovo ne mogu prešutjeti. Link za stranicu je tu Pročitajte na koliko je riječi spalo sve šta se desilo prošlog tjedna, a desilo se je jako puno toga. Proširite ovaj post svima koji su pročitali onaj članak i koji ne znaju punu istinu. Gospodin Šantoši je zajebo stvar naveliko i stvarno ne znam šta o njemu mogu reći, lijepih riječi za njega nemam. Ovo dolje je moj komentar sa vecernji.hr. tam su me banirali odma prvi post kad sam se registriro (preafektna reakcija na članak), al ovo su ostavili, izgleda d aim ne smeta toliko.



Istina o događajima u Slatini protekloga tjedna



Zbilja vam čestitam na vašem iznimnom trudu i na tome što ste bili spremni tako rano ujutro se ustati kako bi bacili sramotu na naš grad. Sve to smeće na betonskom igralištu do podneva (12 sati) bilo očišćeno. Koncert nije trajao do tri sata nego do dva. Što se tiče ovih jointa, gospodine Šantoši, svaka vam čast! Zaboravili ste, cjenjeni gospodine Šantoši navratiti do Haustora tijekom prva tri dana proteklog tjedna. Tamo je udruga mladih Krik organizirala izložbe i prikazivanja filmova glazbene tematike. Prikazivali su se od 20 sati, (to vam je inače ono vrijeme kad Dnevnik završi). U srijedu je također organiziran i odbojkaški turnir na kojem su mlade ekipe grada odmjeravale snage (naravno gospodine Šantoši, svi su bili napušeni i u prljavštini se je igralo). Dobro, to nije organizirala udruga Krik, ali također se je zbilo u ovom poganom tjednu. U petak i subotu su bili koncerti. Okupljeni su bendovi sa svih strana županije, a i šire. Nastupili su odlični mladi bendovi iz Slatine, Đurđenovca, Osijeka i Donjeg Miholjca. Glavne zvijezde su bili Gužva u 16-ercu. Dva dana izvanredne svirke na kojima nije zabilježen niti jedan incident. Za sve to organizirati i ostvariti trebalo se je jako potruditi i puno rada i novca uložiti u to. Gospodine dopisniče za Večernji list, gadnu ste ljagu bacili na ovaj grad i podigli gnjev slatinske mladeži. Loše ste odradili svoj posao, neprofesionalno i neobjektivno ste podnijeli izvještaj uredništvu Večernjeg lista. Dali ste im samo površne, nepotpune i netočne informacije. Žao mi je što takva osoba poput vas drži reputaciju našeg grada u rukama. Molim vas da ovakve članke više ne šaljete jer bolje da se ni ne zna za nas nego da se šire ovakve vijesti.


Stojim iza svojih riječi i podržavam udrugu Krik. Gospon Šantoši neka razmisli o svom novinarskom pozivu, a gospoda iz uredništva i uprave Večernjaka neka razmisle o tome dali imaju adekvatnog novinara.

Ispravak netočnog navoda, NISU GA OSTAVILI!!Ni ovaj moj ni još ostale komentare. Povodom ovih događaja i zataškavanja istine pozivam svu ovu manjinu koja čita moj blog neka bojkotira večernji list. Napadaju nas a ne daju nam da se branimo.<

Danas je prekrasan dan
i ti ćeš si rezati vene
Hihotati s oblaka
Kad pajkani dođu po mene

Baš bi se mogli naroljati
napiti se k'o majka
Pa idemo skupa u vis
ti ja Gagarin i Lajka

Baš. Danas je takav neki dan, za napit se kvantitetno. Digo sam se ujutro odnjet neke papire u tam negdje zdravstveno, ono tam kod pošte. Poslije sam ošo kod, ošo sam kod, kod zubarke. Skupio sam hrabrosti, sav sam se treso na ulazu u dom zdravlja, odnosno, hitnu. Uđem tam, smislim fino šta ću joj reći, srce u grlu, otkucaji na dvjesto, suočavam se sa sudbinom, lice u lice, jedan na jedan, stanem pred vrata, a na vratima velikim slovima: „Na godišnjem odmoru. Zamjena Vlado radočaj….“. a baš sam bio spreman. Da sam Superman, zubarka bi mi bila kriptonit. Skino sam hobo soccer, znate onu igricu što smo igrali kod ćaće Marka na informatici. Pobijedim amatera i profića, al hobo nemoš. Nemoš nemoš i nemoš. Previše ih je. Još nekak i dam gol jedan, dva možd, al uvijek mi nešt ukrumpiraju. Strava. Gledo sam USA orituv Španjolske. Nešt predivno (kolko god ovo sad gay zvuči), stvarno sam bio sretan kad sam ih gledo. Pokreno sam peticiju. Potpišite se ljudi, za NBA nazad na HRT. Zasad sve to mršavo je, al možemo mi to. Ak je onaj Phelps mogo onih osam zlata pokupit (zanemarimo onu stotinku ispred Čavića) možemo onda i mi vratiti ono na što imamo pravo. Šupci jedni. Paket za prijenos košta 50 0000 eura, malo manje, a uključuje jednu utakmicu, all star utakmicu i mislim playoff, al nisam sigurna. Već su ljudi to tražili, al ovi nogometni smradovi iz Uprave vele da preskupo. Oni će rađe plaćat prava na emitiranje pet sapunica, ovog i onog, ma…… sam mi tlak dižu. Dobro da postoji Internet. Bit ću redar na open clubu. Osiguranje na vašoj strani. U zadnje vrijeme sam Andree upoznajem, to je čudno. Ko god, zove se Andrea. Al dobro je. Sunce vani piči, ja u kući lapim, nemam nekog velkog posla da mi tlak diže, sam ovaj mutavi hobo soccer. Napravio sam na lastfm-u onaj account, libl me nagovorio. Svirat će i Gužva na koncertu, oni sviraju u subotu, svirat će i braća iz mioljca, bit će dobro. Sam mi nije jasno šta znači onaj kao labirint na plakatu? E da, ak ko naiđe na neki izvor labirinata za komp, javite mi se.

Slijedi, još jedan post mladog zdravo poremećenog uma.

Stigla mi optima. Napokon. Sad već ima tri dana, il četir, nisam siguran. Navelo me to na razmišljanje. U tih tri četir dana skino sam sa interneta više podataka neg u cijelom životu dosad na onom karnetu što sam ih pokupio. Sinoć sam odgledo Hankoka (kojeg sam skino s interneta). Čudno je to. Do prije tjedan dana nisam tak šta mogo ni zamislit. U pravu je bila Krpačićka kad je citirala Sokrata il kog već da su govorili kako je jedino mjena stalna. Bit ću redar na Open clubu, jedva čekam. Živcira me sladoled stračitela. To je najjadniji i najogavniji mogući sladoled koji su mogli smislit. Uzeli Snjeguljicu i zdrobili ju smrvili. Fuj! Odvratno. Sad slušam Skynyrde. Gimme three steps sad svira. Skino sam novi update winamp, al imam i dalje onaj stari. Taj mi je odličan. Al modern skin. Najviše mi paše. Skinulo mi i neki winamp remote. Pokušo sam skužit šta će mi to, čem služi i zašt sam ja to uopće instaliro, al, nedamise. Ne razmišljam ni o čemu. Jeo sam prekjučer lubencu sa ananasom. Al ananas je bio prezrel, nije bio onak tvrđi malo, neg onak mekan, ko kruška. To mi se ne sviđa. Kupili starci onaj otvarač za konzerve. Ono što se stisne pa se vrti onaj klin okolo. Fenomenalno. Sad moram otić kupiot ananasa da imam šta otvarat. Al, nedamise. Igro sma Pokemone sad jedno dva tri dana. Al i to mi je dosadilo. Jel zna ko kaku zanimljivu igru na internetu il tak nešt? Sad skidam Azru na torrentu. Jel ima di za nać Off side? Jel ko ima njihove cedee? Kolko oni tog uopće imaju izdanog? Mama sad peče mesnu štrucu. Volim to jest. Mogo bih bit vegetarijanac, ali, ja volim jesti i meso. Mora bit i jednog i drugog. Neki dan se stara zajbala i donijela neki nadomjestak za sir. Nije ni čudo da je malo ljudi vegi. Čovječe, to je jedan od ogavnijih okusa koje sam probao u životu. Dobro, to i mahune. Bojim se zubara. Jedino toga. Sve mogu podnijet, al zubare, nikako. Ne volim sladoled King. Ima preslatku čokoladu. To je odvratno. Zašt dečki neki za cure kažu da su mačke, ribe il tak nešt. Moja mala analiza:
Koja je ta cura mačka= cijeli dan samo lapi i vuče se po ladovini, obraća ti se sam kad nešt treba, po noći se mrkači sa svakim ko joj dođe
Koja riba= cura se pere skroz, al svejedno smrdi ko sam vrag
Ja sam Superman a ti si moj kriptonit= kad te vidim, smuči mi se. Ne mogu te dotaknuti, ne mogu biti blizu mene
Ne volim kad ljude uspoređuju sa životinjama, kad to žele naglasiti ko dobru karakteristiku. Al, volim životinje. Zanimljive su. Vjerojatno smo mi isto tak zanimljivi onim elijenima što nas posjećuju. Zašt ljudi vjeruju u Boga? Kaka je to potreba vjerovat u neku budalu koja svakog čovjeka jednako voli? Kažu da On oprašta sve grijehe. Al, po tome, ak mene neko zvizne šake, On će mu to oprostit. Jel to znači da njega voli više nego mene? Ne znam. Neću reć da ne vjerujem u Boga, reć ću da vjerujem da svaki čovjek može bit dobar, da se niko nije zao rodio. Sad mi se pije kakao sa šlagom. To je fino. Zašt se one bačvice piva tolko razlikuju po cijenama? Živcira me torrent. Malo skida 111 kb po sekundi, pa padne na dvaest pet, šupak jedan. Živcira me kad ljudi kažu jedno, a rade drugo. Živciraju me licemjeri i dvolične osobe.


Živcira me sad i ovaj moj post. Nadrljo sam tu gluposti skoro stranica u Wordu, al nema veze. Jako mi je dosadno, moram se nekak zaokupirat. Izgleda da je i vama dosadno ak ste dogurali do ovog djela posta. Ajd, ljudi, uživajte. Ko na moru je, nek pokupi malo boje i za mene. Ja se ne mrdam ovog ljeta od kuće. E da, skoro zaboravih, stara mi napokon dobila normalan poso. Sad radi u knjigovodstvu na Višnjici. Puno stvari se brzo mijenja, al neke će zauvijek ostati iste.

Kako bih to rekao? NE!
Ovaj post piše zadrti, nepromjenjivi i nepokolebljivi navijač Dinama. Gledo sam utakmicu večera. Bolje da nisam. Osjećam se, čudno se osjećam. Ne sjećam se veće blamaže ovog, meni tkao dragog kluba. Jednostavno mi nije jasno što su radili gospoda iz uprave tijekom ovog ljeta. Gospodo Mamići, gospodine Ivanković, pa gdje je vama vaša pamet otišla?! Koji je vama kurac da tako pustite mozak na pašu? To smijem ja napravit i meni slični, ali ne vi. Svojim lošim poslovnim odlukama donosite samo sramotu na naš voljeni klub. Kakva su to pojačanja? Nitko u Europi nije nikad čuo za velike igrače poput Suareza, Ibaneza, Moralesa koji bi trebali nadomjestiti odlazak Luke, Čarlija i Dudua iz kluba. Naravno, njih nitko ne može zamijeniti, ali možete se bar malo potruditi. Dovedite neke igrače koji nešt valjaju i koji imaju neku reputaciju, a ne neke tamo ne znam koje Čileance i Argentince koji se u svojoj zemlji nisu mogli nametnuti. I onaj Mate Madeš, kako li se već zove, koji je taj? To neki Hajdukov otpadak? Nešto što je tam trebalo igrat, al su shvatili da je teški drkadžija pa su vam ga poslali? Gospodine Mamić, zašto niste posegnuli za Ibričićem i Vrućinom koji u svojim klubovima briljiraju? Zašto niste doveli malog Anasa koji jedva čeka da dođe iz Rijeke u Dinamo? Dečko je zvijer, samo ga treba malo u red dovesti, malo discipline. Jedini potez ovog prelaznog roka koji je pojačanje je Mirko Hrgović. Recite vi svi šta hoćete, i Dinamovci i Hajdukovci o njegovoj naravi, ponašanju i o riječima upućenima na račun Dinama, ali on je baš ono što Dinamu treba na tom lijevo0m boku. Čvrst u obrani, probojan u napadu, ima top u toj ljevici, za razliku od Carlosa i Ćalea koji ne zaslužuju mjesto u Dinamu. Dobro, u ovom večerašnjem Dinamu, i ja zaslužujem da igram. A onaj Ante Tomić, on je za Dinamo dao jedan gol protiv Rijeke prije nekih tri četiri godine i osim toga nije ništa napravio. Ne shvaćam zašto je on još uvijek u rosteru! Stvarno nevjerojatno. Stvarno nevjerojatno. O briljantima u napadu da i ne govorim. Onaj Šokota se sa loptom nije sasto zadnjih pet godina, Balaban zabija gol iz osmog šuta po golu, Mandžo može igrat bolje, i igrao je ove jeseni, a što se Tadića tiče, čini mi se da on gol može zabiti samo iz slučajnosti. Ne tražim da u Dinamo dođu igrači najviše klase, al nek to bude bar neka klasa, a ne ljudi koji su se odlučili pred karijere vratiti malo u Hrvatsku i zaradit penziju (Butina, Šokota, Balaban). Bišćan svoju ulogu dosta solidno odrađuje. I da gospodo, zašto ne pustite Lonču ili Kelava na taj prokleti gol? Imate dva mlada dragulja među vratnicama koja puštate da propadaju. Dinamo više nikad neće biti isti. Jedina šansa za Ligu prvaka nestala je kada je otišao Dudu. Obrana ovog kluba još može funkcionirati, kolko tolko, al šta ti vrijedi obrana kad nemaš nikog u veznom redu i napadu da nešto organiziraju prema naprijed. Kad Bišćan mora uzimati loptu i s njom dolaziti pred protivnički šesnaesterac, a protivnici su amateri, onda znaš koliko je sati. Dinamu nedostaju igrač sa vizijom u sredini terena te kvalitetni napadač, onaj pravi strijelac koji će lopte pospremati u mrežu. Već sam spomenuo dva igrača iz HNL-a koji bi to mogli biti, Vrućina i Sharbini, ali, nisam ja taj koji raspolaže Dinamovim transfer budgetom.
Ostavljam mogućnost da sam pogriješio i da je ovo večeras bila samo slaba predstava uvjetovana lošim danom, prevelikom samouvjerenošću ili nekim drugim otegotnim okolnostima i da će Dinamo ove godine u budućim utakmicama zabljesnuti i ostvariti više od mojih očekivanja. Ali, ako sam ipak u pravu, a ne bih volio biti, ja ovaj Dinamo ne vidim dalje od Domžale, Europa ostaje samo san, a domaći trofeji će biti predani nekom drugom, najvjerojatnije Hajduku. Kao što rekoh, nadam se da sam u krivu i da će Dinamo već ući u tu prokletu Ligu prvaka i ponoviti igre iz svojih najboljih dana, ali sa ovakvom postavom i ovakvim vodstvom ne vidim ga daleko. Ali opet, ja sam slabovidan……

Dižem se. Letim u nebesa. Izazivam Sudbina. Zovem Ju na borbu, na okršaj do smrti. Ništa mi ne može. Jači sam od svega. Ja sam Superman. Letim među oblacima. Hrvam se sa gromovima. Ali, nešto se dogodilo. Nešto čudno. Nešto kao da je puklo u meni. Gubim moći. Ne mogu više letjeti. Stajem. Spuštam se na tlo. Pa da, znao sam, to si bila ti, moj kriptonit. Stojim nepomično. I to jedva. Padam. Sjednem na stolicu. Gledam te u oči kako mi prilaziš. Predajem ti se u potpunosti. Dodirujem ti tijelo. Nježno ti milujem vrat. Ništa si ne govorimo. Očito je da te volim. Tišina govori više od riječi. Ne mogu ti odoljeti. Približavam te k sebi i čvrsto te zagrlim rukama. Ljubim ti usne. Predaješ mi se. Sve tvoje sada je moje. Volim sve što jesi. Volim svaki dio tvoga bića. Volim te zbog onog što si iznutra. Nije važno kako izgledaš.



Konobar, daj još jednu pivu!